U tijeku je akcija “Sačuvajmo Giljine tekstove od propadanja”. Postoji li išta gore?

Eh, kad bi postojalo, ovakvu blasfemiju sigurno ne bi dopustilo.


Pred okicama vam se nalazi još jedan satirični komad koji ne zaslužuje izumrijeti, ta nije on kriv što se rodio. Rođen je daleke 2012. ili 2013., ali ga nije trebalo previše češljati i umivati da bi opet izgledao kao pristojan, dovoljno suvremen momčić. Čak je i nazoviprigodan jer trubi o propasti kromosomića koji čini somića. Sretno čitanje!

Što je (kromo)som bez brkova?

Pipaju me pipaju, prsti moji, pitaju se pitaju, mila gdje si, ja im kažem, sretna valjda jesi. Dok okom tražim svoje najdraže po medicinskom atlasu, oni skokom hitaju u neistražene predjele moga tijela. Tražimo prostatu. Jer kaže reklama za Prostamol – lako je biti muškarac. Ma sa skuliranom prostatom, pis of kejk. Ne treba nam ništa drugo. Nepodnošljiva lakoća postojanja. Prestao sam pipkati i očijukati s atlasom. Pa nikom nije lakše neg je meni! Ne moram je tražiti, znam da je ovdje negdje, inače bi mi sve bilo mnogo teže! Oblio me ponos. Odmah sam ubacio prostatu u životopis. Da poslodavci znaju kako mi ništa nije teško. Usput sam poželio obaviti par pretraga, ali ne kako bih saznao je li s mojom prostatom sve u redu nego zato što sam se ponadao fotkicama koje bih mogao okačiti na fejs. Od bjesomučnog lova na uputnice odvratila me tek pomisao kako bi uvijek (fejs)bučni ćudoredari mogli moju fotoparadu ponosa shvatiti kao prizemni prostatluk, da ne kažem okarakterizirati kao prostatuiranje.

I dok sam ja likovao, slavio pobjedu očevog Y kromosoma koji je obavio pola posla i iz mene zauvijek protjerao jedan od dva majčina najjača aduta, X-enu ratnicu, jedan je prst, neki izdajnik očito naklonjen ženama, krišom kliknuo na tekst „Muškarci izumiru“!

Cijeli mi je život prošao pred očima, valjda onako kako je posljednjim dinosaurusima na planeti pred očima prozujao meteor! Neki znanstvenik bez prostate, dakle znanstvenica, Jenny Graves, tvrdi mi da je izumiranje već počelo! Da X kromosom ima tisuću zdravih gena dok moj ipsilon broji jedva sto jer su ostali pocrkali u evoluciji! Bem ti evoluciju i onog koji ju je otkrio! Ja bio uvjeren da me evolucija čini boljim, savršenijim, superiornijim, a kad ono… Ma mogao sam si i misliti, čim je evolucija ženskog roda, nema šanse da mi donese išta dobro… I kad bi to barem bilo sve! Moje siroče, moj Yadničak nema čak ni društvo za genestorming kako bi iznašao neko rješenje svojih problema, dok u bezprostatnim bićima, da prostite, u susjedstvu postoje dvije X alapače koje mogu klafrati i razmjenjivati informacije do mile volje!

I ne samo da da mi momče kromosomče ima jedva šačicu  gena nego nisu baš ni genijalci! Štoviše, Jenny Graves, dabogda joj se otvorilo prezime, kaže da su preostali geni moje Yunačine uglavnom najobičnije smeće!

Ako to nije bio kazneni udarac u jaja, e onda ja ne znam što je ofsajd!

Ma ne dirajte mi večeras Supermana u meni, ne dirajte mi kromosom jer ja ću ga braniti! Gnjev mi nije ukrotio ni podatak kako će za nestanak mog jadnog degenerika trebati barem pet milijuna godina. Kako mi vrijeme leti, ne bih se čudio da ostanem bez svojeg tonića ipsilonića i prije nego što mi se zadnji put ukoči slonić.

A onda si mislim… Ma nema frke. Ako je znanost sposobna u paradajz ubaciti gen prasca kako bi povrće skvičalo čim sazrije, pa što ne bi naš ipsilon danas-sutra učas dupkom napunili veselim i zdravim genima, ono, kao što je ona sveta hrvatska tandžara napunila zagrebački konjodvor!

A i čemu služe zoološki vrtovi današnjice? Osim za to da djeca dobiju priliku nahraniti životinje smokićima i štapićima, uvjeravaju nas da služe i za očuvanje ugroženih vrsta! Ako mi slučajno priprijeti nestanak, lijepo me se zatvori u zoološki vrt! Pa nećete valjda dozvoliti da izumrem? Što bi mi nedostajalo? Nastambe su uređene bolje od mog stana, životinja ima osiguranu kompletnu zdravstvenu skrb iako ne plaća osam osnovnih, četiri dopunska i šest dodatnih osiguranja, hrana je besplatna i redovita, ne trebam rmbati od jutra do mraka da bih već sa sto godina na plećima mogao u zasluženu mirovinu… I, najbolji dio, još bi me se i poticalo na razmnožavanje! I to ne s bilo kim – u obzir bi, razumljivo je samo po sebi, dolazile samo jedinke sa savršenim genima!

Sloboda? Fućkaš slobodu u ovom paklu, slobodno me vi zatočite u raju koji sam netom opisao! Ne treba mi divljina kako bih se razmnožavao, baš naprotiv, draži mi je mir unutar četiri zida.

A dok se ne steknu uvjeti da me mazite i pazite kao egzotičnog gmaza, imam i opravdanje za neke postupke. Kad mi sljedeći put neka žena kaže da sam najobičnije smeće (ne treba ni spominjati da sam muško, to se podrazumijeva!) jer sam je olako prekrižio (možda čak i s dva X!), skrušeno ću slegnuti ramenima i procvrkutati:

– A šta možemo, dušice, nisam ja ništa kriv, to su ti milijuni godina evolucije….

Donekle umiren, okrenuo sam se televiziji. Na svakom programu gori, bukti, plamti najmanje jedan ratni sukob. Ajde, velim si, nakon ove strave s kromosomima, još ima veselih vijesti!

A TV program je, ide to jedno s drugim, prenatrpan i prijetećim porukama. Malo jedni šalju prijeteće poruke, malo drugi. Malo jedni kažu da će udariti neviđenom silom ako se ovi prvi usude udariti neviđenom silom, a onda se prvi dosjete pa kažu da će uzvratiti još neviđenom silom ovima što uzvraćaju neviđenom silom, ako uzvrate neviđenom silom. Ako ti isprva nije bilo jasno, onda ti je na prvu jasno da se ekipica igra velikim raketama i malim pimpekima, od kojih je valjda svima skupa manji jedino organ za maštu! Ja kad hoću poslati snažnu i nenadjebivu poruku susjedima, upalim Hi-Fi, metnem neki opskurni trešdetmetal i nafrljim ga do daske! Smrtonosno. Susjedi odmah uzvrate prosvjednim narodnjačkim notama! Genocidno, totalno, svi mi geni na Y koordinati klinički umru i doista malo nedostaje da se aktivira gen kafanske pevaljke s X kromosoma pa da završim tancajući na stolu.

Po tko zna koji put, svijet strepi od uništenja. Od uništenja? Neš ti uništenja. Planet je ionako već uništen. Samo ga se još nitko nije sjetio baciti u smeće.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)