Proljeće na drame ovog lika slijeće

Ovo je grubi iščupak iz teksta koji se rodio 2012. godine na jednom portalu i tamo prosjačio pažnju lažno se predstavljajući kao kolumna. Tada se zvao “Proljeće na moje drame slijeće” i bio je dvostruko deblji psihopatak. No dijelovi teksta u međuvremenu su izgubili na relevantnosti pa je tako i njegov sudar sa stvarnošću proljeća 2026. morao izgubiti na težini. Ovo što je ostalo jedva se drži na nogama, proljeća u toj krhotini gotovo i da nema, smjesa više liči na najobičnije proljevče, ali hajde, proljeće je, emocije izbijaju na površinu. Nabrekla mi je i nabujala žila milosrdnica pa rekoh i sebi i nakupini slova, kakva si da si neka si, hajde da – makar i takva kljakava – ne propadneš. I eto mene širokogrudnog, dajem joj mršavu priliku da još jednom (PR)ocvate.

Proljeće na moje drame slijeće (anoreksična verzija)

Proljeće je, sumnje nema. Sve je više biciklista na ulicama, sve više pješaka na biciklističkim stazama, sve više žicara u centru grada i špicara s propupalom željom da budu u centru pažnje. A i anketari, prodavači paketa, roba, usluga & slični kradljivci vremena niknuli su kao proljetnice. Put od kavane Dubrovnik do Gradske kavane traje kao let Zagreb – New York s uračunatim ček inom. I to samo ako ih sve do jednog otkantam kako nemam vremena.

Puno mi je teže izaći na kraj s onima koji mi u kuću upadnu preko telefonske veze. Moja kućica, moja slobodica, srce mi se odmah smekša čim mogu biti odjeven samo u razderane gaće s placa i čarape s rupama. Želim pomoći. Mislim si, i ti jadni robovi moraju od nečega živjeti, samo što to nije proljetni zrak nego sam to ja. A trebao bih i njih otkantati. Ovako mi se zbog obzira i silne dobrote dogodi sljedeći nesretan slučaj.

– Imate deset minuta za anketu?

Duboko uzdahnem jer znam da su minuta i anketna minuta jednaki otprilike kao moj pišo i dvajspet centimetara.

– Ha imam…

Da ne kradem vaše vrijeme kao što drugi mažnjavaju moje, lik mi postavi tucet općih pitanja na koja školski odgovorim za pet. U petnaest minuta po mojem vremenu (pet po anketarovom). A onda me naprosto oborio sa slušalice.

– Jeste li vi ili netko iz vaše obitelji u zadnjih šest mjeseci koristili neki omekšivač za noge od ekstrakta mliječne žlijezde bodljikavog mravojeda?

– Nismo…

– Oh, – uvrijeđeno će anketar, kao da sam mu nanio nenadoknadive duševne boli – onda nažalost ne možete sudjelovati u anketi.

I otpili me čovjek kao da sam bolesno stablo! Nažalost? Kao da sam ja želio da me se anketira! Osim toga, nije li diskvalifikacijskom pitanju inteligentni sastavljač ankete umjesto dvoznamenkastog mogao pridijeliti redni broj jedan?!

Živac su mi na foru ne tako davno uspjeli dići i sastavljači promotivnih ponuda. Jer su mi poslali SMS u sljedećoj formi ( u formi, da, malo mi je teško reći da se radilo o sadržaju).

Tog i tog datuma ističe 50 posto popusta mjesečne naknade promocije „Prepolovite vašu pretplatu zauvijek“. Želite li nastaviti promociju, molimo produljite ugovor najkasnije do tog i tog datuma.

Odmah sam se zgrabio za žilu kucavicu kao političar za fotelju. Pipam si bilo. Ne može isteći ponuda koja traje zauvijek, barem dok sam ja živ, zar ne? Trčim pred ogledalo i tražim sigurne znakove smrti. Koje i kakve sve poruke šalju operateri, ne bi me čudilo da me jednog dana obavijeste o tome kako sam blago u gospodinu preminuo. Imam par pjega, ali ipak nisu one mrtvačke nego tek pečati sunca, hajde, možda je poneka i poklon starosti. Oh, sreće neviđene! Nisam napustio ovaj fantastičan svijet nevjerojatnih promotivnih ponuda! Doduše, zjenice su mi i dalje proširene, ali bit će da je zato što sam preneražen.

Da – molim vas! – istječe ponuda koja se poput pijetla kukurikurčila kako traje zauvijek! Ali što ću, izgalamio sam se, onako, pomalo robertdenirovski, na svoj odraz u ogledalu pa pokunjen pošao produljiti vječni život ponude. Kojoj je, eto, s vremena na vrijeme, pretplatnik prisiljen produljiti vijek trajanja. Ponos je ponos, ali pola pretplate je pola pretplate. Tekući mi račun još pokazuje znakove života, a važnije od bildanja ponosa je izbjeći saldo mortale.

Stiglo je proljeće, idem zaliti živce. Cementom. Da ne pucaju tako lako.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)