P A P A Z J A N T I MATERIJALIZAM

TEORIJA:
Iako papazjanija (kolokvijalno: literaturšija) – kao književna forma bez forme, kao smišljena literarna podvala bez mnogo smisla u kojoj je centralni motiv sporedna stvar, karakterizacija likova svedena na karikaturističko putovanje kroz zemlju dosjetki, a jedina motivacija horde tih besprizornjaka upadati jedan drugom u skeč – ne podliježe nikakvim zakonitostima, kakvom se takvom odrednicom papazjanije može smatrati njena prekomjerna duljina. Golema većina izdavača, masa čitatelja i čitateljica te niti jedan urednik ne ljube papazjaniju niti ju priznaju kao književnu formu.

Sjeme papazjantimaterijalizma posijano je daleke 2006. godine, iz žestoke paljbe koju su po golorukoj, golobradoj, naivnoj i dobronamjernoj priči Denisa Giljevića (tada još nesvjesnog da će jednoga dana postati prvi predstavnik papazjantimaterijalizma u svijetu) osule snage odane najvišim vrijednostima znanstveno-fantastične književnosti:

Autor je želio ispasti pametan, a žiri je to popušio. Priča Denisa Giljevića najobičnija je papazjanija… (jedan od najupečatljivijih braniteljskih komentara na forumima)

PRAKSA:
Jeste li znali da papazjantičkim piscima priče ne izlaze iz glave nego iz tzv. papazjanalnog otvora? Papazjanalni otvor ne može se vidjeti golim okom, ali postaje uočljiv ako papazjantički pisac pokaže golu guzicu. U glavi papazjantičkog pisca nalazi se isključivo, i to umjesto velikog mozga, samo sićušna P-točka (ekvivalent G-točke).

Događaji u svijetu nadražuju P-točku papazjantičkog pisca koji se, od silnog uzbuđenja, stane vrpoljiti na svojoj guzici. Trenjem guzice o čvrstu podlogu, materijal od kojeg bi mogla nastati dobra priča pretvara se mehaničkim putem u papazjantimateriju. Papazjantimaterija zatim neko vrijeme žmarcima putuje piščevom kralježnicom tijekom čega se oslobađa posljednjih tragova smisla i sadržaja. Čista papazjanija nakuplja se u papazjanalnoj vrećici, žlijezdi koja uslijed povišenja tlaka istiskuje svoj besadržajni sadržaj kroz papazjanalni otvor. Iako papazjantički pisci ovaj događaj rado uspoređuju s rađanjem djeteta, treba istaknuti da je, za razliku od žena, njima priroda išla na ruku – s obzirom da iz papazjanalnog otvora njihova čeda izlaze bez glave i repa, očevi i majke papazjanija ne trpe nikakve bolove. Trpe samo kritike, ali na njih su ionako oguglali.

U papazjantičkoj književnosti poznata je, čak i čuvena, forma pričvajza. Kao ogledni primjer pričvajza, priče u apsolutnom neredu, ugledni papazjanalitičari redom spominju djelo Denisa Giljevića ‘Blabonjčići u prićaku’.

RJEČNIK MANJE POZNATIH TERMINA

papazjantimaterijalist – svaka osoba koja se naziva piscem, a piše kao Denis Giljević
Denis Giljević – pisac papazjanija, jedini aktivni papazjantimaterijalist
papazjantika – razdoblje djelovanja papazjantimaterijalista, period pisanja u vjetar
papazjantimaterijalizacija – proces transformacije šalevrijedne ideje u papazjaniju
papazjantimaterijalizam – jedini literaturistički pravac koji uvijek vodi prema moru kritika i pokuda