Ovoga je tjedna Giljević na glavu nabio svoju kapu za razmišljanje. Razmišljao je i razmišljao, ali ničega se nije dosjetio. Probisvijet Giljević kao neka verzija profesora Baltazara sa sistemskom greškom. Prešao je tri i pol kilometra amo-tamo razmišljajući, a nije se uspio dosjetiti niti najbanalnijeg razloga zašto još piše. Jer, više se ničemu ne nada. Više ne zna ništa i više mu ništa nije jasno. Komu? Čemu? Za koji k… onda?
Piše si Gilja u bradu. Piše kući propalo. Ali piše. Sve više vjeruje da je mrtav. Njegovo pisanje više nije čin stvaranja nego čin raspadanja. Svako Giljevićevo literarno djelo nusprodukt je raspadanja njegovog književnog tijela. Otrovni. I valjalo bi ga izbjegavati.
Uronjen u svoj naravni pesimisticizam kao deformirani fetus jelena lopatara u staklenku s formaldehidom, Giljević je proizveo majicu u tim i takvim tonovima. Siva majica s crnim oblacima. I tek tračak sunčeve svjetlosti. Majicu možete vidjeti ovdje, ali i ondje.
Majica U MOM UMU VJEČNO SUNCE SJA (možda su mi zato misli tako crne)
A sad, detalj koji bi mogao obradovati rijetke nositelje Giljevićevih majica (ako pročitaju vijest, naravno) – od 1. siječnja 2019. svaku novu Giljevićevu kreaciju (u prijevodu, prvi opipljivi primjerak) moći će se osvojiti kroz nagradni kviz.
Također, Giljević je na savjetovanju sa samim sobom odlučio 2018. zaključiti (a možda i zaključati te progutati ključ) nagradnim kvizom u kojem će nagradni fond u najmanju ruku činiti majice s logom stranice Giljotina.com te nekoliko kalendara za 2019.