Kad ti kažu
nade umiru posljednje,
zapitaj se
zašto te onda ne spopadaju
misli osrednje
nego negdje ispod sivog plašta
i dalje diše mašta,
a neki đavo ruje…
Zašto uho u doba gluho
i dalje zov taj čuje?
Zašto oko vidi boje
na spodobama koje
u crnini stoje?
Kad ti kažu
nade umiru posljednje,
istina je, lažu.
Nad otvorenom rakom,
oprostit ćeš se sa svakom
– zbogom, draga –
ali spokoju neće biti traga
jer mir je gušter što
uteći će u prvu rupu,
ostaviti samo repove duge
što vode ravno u labirinte tuge…
Kad duh ponovo klone
i na koljena padne
znat ćeš da ljubavi su te
koje umiru zadnje.