“…vrijeme je za istinu, ah, ah, kakva sreća – Disciplina bit će veća!” E neće. Ali i ovo u Purgeraju bilo je sasvim dovoljno
23.10.2009.
Manje od očekivanog ekskluziviteta: Publika je zakazala… U smislu brojnog stanja. Cijena ulaznice kojih je broj bio ograničen, bila je sto kuna. Previše? Možda. Ali da se u Zagrebu nije moglo pronaći 222 fana koji bi izdvojili stotku za maltene privatni party na kojem samo za vas, u vašem gradu, trese Disciplina… Da, izgubio bih okladu. Ali upravo zato što bih 99 od 100 oklada izgubio, nikad se i ne kladim.
Psiho-delija na basu: stari prijatelj zagrebačke underground publike kojoj buka nikad nije izlazila iz glave, a kamoli iz mode, njihov omiljeni psiho – delija Dušan Kojić Koja, s pratećim je dvojcem uspješno disciplinirao kičmu slušatelja-gledatelja psihodeličnim rocktechnotrance drum’n’bijes obrascima, a kičma koja se savijala i plesala kako Koja svira, slala je impulse koji su jurišali prema ekstremitetima, koncentrično se širili rukama i nogama, pa iz dupeta stizali u glavu kao fanatični osjećaj nezaustavljive euforije. Sve u svemu, tko je plesao, plesao je u transu. Tko nije, u transu je bio. A ako nisi bio tranu (šatra koju čitaš ‘nutra), nisi trebao ni dolaziti!
Više od očekivanog i…: tijekom višesatnih psihofizičkih priprema za koncert koje sam obavljao u bučnoj izolaciji svog skromnog doma,iščupao sam sve što imam od Discipline i zarundao jedan album za drugim u plejeru… Onako, da osjetim diže li me to kao nekad… Ne da se nisam ustao od kompjutera, osim da promijenim ce-de, nego mi ni nožni palac nije zatitrao… A i ove novije cedejce prije bih izvadio nego što bih ih stizao tutnuti u ladicu sviralice diskova…
Da budem s vama otvoren kao limenka osvježavajućeg napitka… Meni je fenomenalno legla inicijalna Otočka faza odnosno suradnja Koje i crnopute Bebe Gofi (rezultat je bio ‘I Think I See Myself On CCTV’iz 1996.,a to vam dođe kao 5:0 pobjeda Dinama u gostima kod Manchester Uniteda!). Iako je Crni zub zapravo popravljao samog sebe, nema tog glazbenog čika zube koji bi bolje sredio caklinu čudne šume uvrnutih pjesama nego što je to napravio sam Koja, pretvorivši ih u pravu plesnu džunglu! Sve poslije tog Britancima neshvatljivog djela neospornog exYugenijalca Koje, i meni je polako postalo i neshvatljivo i naporno i…. Zato sam mislio da ću svisnuti na koncertu ako Koja ne odere po starom i uglavnom po starom… Prevario sam se. Zašto? Čitaj dalje…
…suočavanje geeka s istinom giga: Nestanak negdašnjeg hitoidnog potencijala u novi(ji)m pjesmama, Disciplina je nekako uspjela nadomjestiti hipnotičkim potencijalom cjeline. Naravno, na nastupu uživo. U sobi u kojoj mi živi i radi cede plejer, i dalje ću radije ružiti s Disciplinom 20-og stoljeća…
San koji se Koji (a ni meni) neće ostvariti: Jedna novaDisciplina s Kojom na basu i Amy Winehouse na glasu… To bi bio soul na vječno otvorenu ranu…
Geek on a Gig: Denis Giljević