7. prosinca u najluđoj i najknjižarskijoj knjižari u Zagreb-selu održana je promocija ISKRivljENE priČELJADI, druge zbirke priča najtugovječnijeg krindževnika Denisa Giljevića. Nakon kraćeg prosipanja pameti u tragovima, došao je red i da se hrvatska publika poludirigiranim ždrijebom odluči za najprikladniji opis autora.
U mrtvoj trci prema otkrivenju jednak broj glasova osvojila je istina da je Denis Giljević “jedini štapić za uho među čarobnim štapićima hrvatske književnosti” odnosno zaključak de je Denis Giljević “jedini kurac od nerca među bundama od nerca hrvatske književnosti”!
Kao vlasnik imena Denis i povezanog prezimena Giljević, od 7. prosinca 2024. dopuštam da me se u književnim krugovima opisuje isključivo kao štapić za uho ili kurac od nerca.
Glasovanje za najprikladniji opis pratili su uvijek dobrodošli mito & korupcija, a glavnu je poslasticu (paket majica ZNAM-HOĆU-MOGU plus digicup izdanje zbirke “Mali Mak i ja? To!” plus jedna dječja majica) , nakon tajnog i poštenog prebrojavanja listića & glasova, osvojila LIDIJA!
Nabavljanjem zbirke ISKRivljENA priČELJAD ne pridonosite miru u svijetu, ali pomažete miru u autoru! Zbirku možete nabaviti u Bookari (Maksimirska cesta 39, Zagreb), u brukari (čitaj: od autora)ili na stranici Nove Poetike.
Denis Giljević, tvoj najbolji frend s ignor-liste i loživo ulje u dizelskom motoru hrvatske književnosti, 7. prosinca 2024. u sedam (za one koji znaju brojati do dvadeset: devetnaest) sati predstavit će svoje redneck-zlodjelo, zbirku priča ISKRivljENA priČELJAD („Nova Nova Poetika”, 2024.)!
Ne pitaj me đe kad već naslov vrišti da bit će ođe: Bookara, Maksimirska cesta 39, 10 000 Zagreb
Subota ti je to, nemoj mi u ponedjeljak nositi ispričnicu od roditelja /staratelja/ partnera/ fakfrenda/ vodoinstalatera/ veterinara/ engleskog kralja! Znam da ne radiš, a vikend za dvoje u Beču otkazuj iz ovih stopa!
U 32 priče, koliko se sabralo u zbirci, dat je niz „zrcalnih spika“ koje pisac u gluvo doba noći pokušava da zapiše, obuzdavajući sopstveni mozak, to „podmuklo smeće“, u pokušajima umetanja u ogradu inspiracije a ruku, „lijenu gaduru“, u pokušajima sljubljivanja sa tastaturom. U „fino mlevenim zrnima istine“ koje bole i onoga ko ih ispljune i onog ko ih proguta, on će, kao i bilo koji drugi pisac kome slučajni posmatrači dobacuju da je ništa drugo do „iskrivljena pričeljad“, ipak uspeti u svom zadatku i ispisati priče o ljudima, situacijama i celokupnom društvu na sebi svojstven duhovit način, sa prstohvatom cinizma i bogatom oštroumnom i domišljatom količinom igre reči, dvosmislenim značenjima i simboličnim imenima.
Upravo je zbog ovih osobina Denis Giljević poseban među humorističkim piscima. Svakim ispisanim redom on dodaje još po jednu šalu i dosetku, ma koliko situacija o kojoj piše bila nelagodna, a znamo je i sami jer smo nebrojeno puta bili zarobljeni u redovima birokratskih ralja šaltera, banaka, zdravstvenih institucija sve do raznoraznih uzjogunjenih automata, nasrtljivih kol operatera i pripadnika policije ili obezbeđenja sa mozgovima na nivou psa čuvara.
Ismevanjem njihovih mana, koji posebno kulminiraju u međuljudskim odnosima, nema onoga ko se neće nasmejati pa možda čak i zdušno navijati da se ubogi mučenik, poput Egona Drugoje, preobrati u čoveka sa kičmom i jezikom, pa napokon „presloži“ olujne udare agresije i nevaspitanja šalterskih službenica pokazujući im da ravnoteža klackalice „plašta moći“ malog čoveka lako može pretegnuti na tuđu stranu. Ili doskoči svakoj ograničenoj uniformi koja tekst svog poziva uči „bez razumevanja“.
Jelena Simonović Dilber, Nova POETIKA
BIOGRAFIJASKO AUTORA
Denis Giljević drugorazredni je prvoloptaš, agresivna vrsta koja se hrani prizemnim šalama, narušava prirodnu ravnotežu dobrog ukusa te ugrožava autohtonu foru i fazon. U prijevodu s besmislengleskog, omatorjeli je kvazinovinar, parakopirajter, pseudodizajner, olfoperformer, nazovipisac i foromontažer, osnivač društva za proizvodnju i promicanje krekreativnih sprdARTčina D-žaba the fART te zadrti uzaludistički papazjantimaterijalist – unatoč diplomi PMF-a, sve je samo ne inženjer biologije. Njegovu krekreativnu ba(ru)štinu čini stotinjak kolumni, stotinjak i kusur originalnih majica, jedno samoniklo ukoričenje (Prodane dušice, 2007., Translator), performans Majičin dan (najveće suđenje majicama u povijesti) u zagrebačkoj Booksi i sedam samoubilačkih, sarkozmičkih, literaterorističko-estradnih projekata – Jajamajčanski zekonik (2013., Booksa), Zvižduk s Fejsbukovca (2015., Booksa), Pričvjesci (2017.), SVE, ALI NIŠTA I i II (2022., Bookara, Projekt Ilica Q’ART) i Večeras sam vaš(ar) (2023., Kulturni centar Multimedija).
Pričuljci mu životare u zbirkama Lift, Pišem ti priču, Petrinjske staze, zbirkama Istrakonskih natječaja (2004. – 2010., jednom je pobijedio, a drugom je zgodom bio druga rupa na pobjedničkoj svirali!)… 2021. godine s pričom „Ništa posebno (jednom nogom u gungulagu)“ našao je malo mista na stranicama Split Minda, časopisa za književnost i kulturu Filozofskog fakulteta u Splitu. Nekoliko pričuljeza zbrisalo je i u regiju, a skrasili su se u zbirkama „Ljudi bez osobina“, „Hod po muzici“, „Al’ baš najkraća“… „Priča o brokeru i njegovih sedamsto malih dolarčića“ zaradila je posebnu pohvalu na natječaju „Sloboda“ stranice Blacksheep.rs. S kratkim se pričvajzima dotaljigao do šireg izbora konkursa za kratku priču 357 (2020.) i „505 sa crtom“ (2021.) te velikih finala natječaja Slavko Kolar (2017., 2022. i 2023.), Zvona i nari (2017.) te finala Međunarodnog natječaja za priču do 1000 riječi časopisa Kvaka (2019.). S pričom „Odluka“ 2022. godine upada u zbornik priča književne fantastike „Iza uma II“ a 2023. godine s pričama „Ljubav… je(bo) rat“ i „Samoća“ u zbornik „Iza uma III“. 2024. godine jedan mu masni pričvarak dobiva posebnu pohvalu na natječaju za najbolju humorističnu priču klUPKO smijeha. 2024. godine ušuljao se na drugo mjesto u kategoriji proze Festivala literarnog stvaralaštva u Lazarevcu. Neuspjeha je, dakako, bilo daleko više.
Najslađi dodaci ovoj literaturšiji su treća nagrada za priču „Bog uzima, bogat daje“ na Konkursu za najbolju satiričnu priču Nušićijade (2022.), prva nagrada za priču „Roni Suzić u petlji prevrtljivosti“ na Natječaju za najbolju dječju priču Gradske knjižnice Solin (2023.), druga nagrada za priču „To će biti taj dan“ na Natječaju za kratku priču Književnog kruga Karlovac „Zlatko Tomičić“ (2024.) i treće mjesto za priču “Evolucija” na natječaju ‘Zagrli Zemlju pričom’ (2024.) Narodne biblioteke Petar Preradović u Bjelovaru.
Na svojoj internetskoj stran(put)ici Giljotina.com neredovito objavljuje prvu sezonu garažnog jutjubserijala „46 razloga zašto ne baciti zbirku priča Denisa Giljevića“.
Od danas do sutra živi i od jutra do sutra radi (budalaštine) u Zagrebu.
Sutra i samo sutra (a to ti je subota, buraz), Buraz Mamlaz (mlađi bratwurst Djeda Mraza) u popodnevnim satima dolazi na Interliber – sajam knjiga i nosi šaku majica, kapu pričvjesaka i pinku knjiga (ima ih punku… , ali nosit će pinku, jasno, jer i lagane su knjige teške!).
Ako nakobasate na Buraza Mamlaza (kužite foru, on je mlađi bratwurst onog starog nemaštovitog crvenog smora koji se nakenja potkraj svake godine i raspara vam džepove) povucite ga za rukav i on će vam ravno u glavu sprašiti brzopotezno nagradno izvlačenje. Ako izvučete pravu stvar, ne gine vam neka nagrada. Ako pak izvučete kitu, nećete kitu dobiti nego ulazite u bubanj za poklon paket koji sadrži jedva 10% pameti (dvije prejebačko-prejebene majice, mušku & žensku, i jednu višestraničnu zbirku autentičnih zgoda prženih na natprirodnom pričulju!)
Moja priča koja je Zemlju zagrlila dovoljno jako da u odmjeravanju snaga osvoji treće mjesto zove se “Evolucija” i nalazi se u zborniku “Zagrli Zemlju pričom” koji možete preuzeti ovdje.
Priča nije dugačka, ali ako nemate volje za taj napor, barem pokušajte uživati u obrazloženju plasmana priče na natječaju Narodne knjižnice Petar Preradović u Bjelovaru:
Trećenagrađena priča Evolucija donosi nam zanimljivu postapokaliptičnu, kako i tekst sam sugerira, sliku svijeta. U tekstu nad radnjom dominiraju živi, dinamični opisi koji otvaraju jasne predodžbe u umu čitatelja. Ispreplićući jezgrovitost i poetičnost u rečenicama, autor svojim likovima ne nadjeva imena, ne potiče nas na emocionalnu povezanost s njima. Kuštravi, ogoljeni likovi svedeni su na golu esenciju – opstanak sigurne, mirne zajednice.
Uglavnom, ziher sam da vam prevoditi ne treba, ali ipak, u prijevodu…
Novi broj The Split Minda, časopisa za književnost i kulturu studenata Filozofskog fakulteta u Splitu, izmigoljio je iz tiskarskog stroja! A u njemu su jedna pjesmuljica i jedna pričunjica moja!
A uredništvo, što na istiskivanje kaže uredništvo The Split Minda? 🥰
Pa kaže: “21. broj donosi zanimljive i originalne umjetničke radove zastupljenih autora koji su svrstani u tri rubrike – “Poezija”, “Proza” i “Vizualna umjetnost”, uključujući i jedan prijevod na engleski jezik u kategoriji proze. Svi autori dobit će na svoj zahtjev primjerak broja ili više njih, no broj možete dobiti i vi ako ste zainteresirani. Kao i dosad, za sva vaša pitanja, pa tako i u vezi ovog broja, stojimo na raspolaganju na našoj e-mail adresi thesplitmind1@gmail.com.”
I na kraju da nešto kažem i ja, dobri stari prdonja: “Splite, hvala ti najljepša!”
Naslovnica 21. broja The Split Minda, časopisa za književnost i kulturu studenata Filozofskog fakulteta u Splitu
A KAKO USVOJITI ISKRivljENU priČELJAD U GRANIČNIM PODRUČJIMA EU I RAZUMA? (jezgrovite upute domaćim literatarima za jesenzimsku, predblagdansko-blagdansku knjižetvu)
Radno sposobni stanovnik ili stanovnica Republike Hrvatske drug(orazredn)u knjigu Denisa Giljevića, jedine šahovske među figurama veneris hrvatske književnosti, može nabaviti (da ne kažem nabadaviti koliko je jeftina!) za preporučeni milodar veći od 6,99 eura i manji od 1.000.000,01 eura ako autora nježno povuče za rukav. Na ulici, u knjižnici, u kafiću, u parku, u dućanu… Bilo gdje, čak i na zahodu, bilo kad, čak i kad kenja.
Neradnička uhljebagra, ako je u revolucionarnom zanosu, knjigu možda može iskamčiti i džabalesque ako autora dovoljno jako povuče za uho dok istovremeno izvodi Marseljezu škrgutanjem zubima, ali ne držite me za riječ – sve ovisi o boji minute koja zuji oko glave autora u času povlačenja!
Nedaćom nezaposleni, studenti s prosjekom višim od 3,14 i penzioneri (bez obzira na visinu penzionera/penzionerke) knjigu mogu dobiti besplatno. Ne moraju autora niti držati za riječ niti povlačiti za jezik. Dovoljno je pokazati zube.
Knjiga nije namijenjena djeci. Ukoliko knjiga vašem djetetu upadne u oko, odmah knjigu operite žestokom kritikom i javite se najbližem ministarstvu kulture.
JELENA SIMONOVIĆ DILBER (Nova POETIKA) o ISKRivljeNOJ priČELJADI
Zarobljeno slobodni u večnosti neostvarenih priča
Turbulencije savremenog sveta, od kojih, ma koliko se trudili, teško možemo da pobegnemo, najbolje se podnose i prihvataju sa dozom duhovitosti ali i satirom kao najubojitijim dodirom pera kada se na podrugljiv i duhovit način kritikuje društvo, sistem, pojedinci ili tipovi karaktera koji nas okružuju, razobličavajući društvene nedostatke i mane svih nas. Na taj način najbolje je sagledati se u sopstvenom ogledalu, a da su odrazi veoma slični među većinom balkanskih naroda dokaz je već osvedočeni hrvatski pisac i satiričar Denis Giljević, koji je već poznat i na našoj literarnoj sceni po pričama u zbornicima, zbirkama i časopisima, ali i osvojenoj trećoj nagradi na Nušićijadi 2022. godine u Ivanjici za priču Bog uzima, bogat daje. Zato je nemali broj njegovih čitalaca u Srbiji koji će sa nestrpljenjem dočekati zbirku priča Iskr(ivlj)ena pričeljad, koja jarkim bojama osvetljava društvo i mentalitet celog našeg balkanskog područja, blažeći oštricu kritike duboko usađenom vedrinom koja pomaže da i neprijatne situacije budu lakše podnošljive i prevaziđene.
U 32 priče, koliko se sabralo u zbirci, dat je niz „zrcalnih spika” koje pisac u gluvo doba noći pokušava da zapiše, obuzdavajući sopstveni mozak, to „podmuklo smeće”, u pokušajima umetanja u ogradu inspiracije a ruku, „lijenu gaduru”, u pokušajima sljubljivanja sa tastaturom. U „fino mlevenim zrnima istine” koje bole i onoga ko ih ispljune i onog ko ih proguta, on će, kao i bilo koji drugi pisac kome slučajni posmatrači dobacuju da je ništa drugo do „iskrivljena pričeljad”, ipak uspeti u svom zadatku i ispisati priče o ljudima, situacijama i celokupnom društvu na sebi svojstven duhovit način, sa prstohvatom cinizma i bogatom oštroumnom i domišljatom količinom igre reči, dvosmislenim značenjima i simboličnim imenima.
Upravo je zbog ovih osobina Denis Giljević poseban među humorističkim piscima. Svakim ispisanim redom on dodaje još po jednu šalu i dosetku, ma koliko situacija o kojoj piše bila nelagodna, a znamo je i sami jer smo nebrojeno puta bili zarobljeni u redovima birokratskih ralja šaltera, banaka, zdravstvenih institucija sve do raznoraznih uzjogunjenih automata, nasrtljivih kol operatera i pripadnika policije ili obezbeđenja sa mozgovima na nivou psa čuvara. Ismevanjem njihovih mana, koji posebno kulminiraju u međuljudskim odnosima, nema onoga ko se neće nasmejati pa možda čak i zdušno navijati da se ubogi mučenik, poput Egona Drugoje, preobrati u čoveka sa kičmom i jezikom, pa napokon „presloži” olujne udare agresije i nevaspitanja šalterskih službenica pokazujući im da ravnoteža klackalice „plašta moći” malog čoveka lako može pretegnuti na tuđu stranu. Ili doskoči svakoj ograničenoj uniformi koja tekst svog poziva uči „bez razumevanja”.
U ovim pričama naći će se i svakodnevne životne teme i osećanja sa kojima se suočavamo, od kolotečine koja svakog od nas preti da uguši pa do same ljubavi, pokazujući da se svaka njena vrsta može lako smestiti u onu ogradu noćne inspiracije, iz nje izroditi emotivni stihovi i uspešno zaobići svaki nagoveštaj patetike čak i kada se priča o nesrećnoj zaljubljenosti i patnji koja preliva i preti da potopi. Ili koliko je humor važan kao ograda od stresnih situacija, što se najbolje vidi u urnebesnim preoperativnim i postoperativnim peripetijama intervencije kamena u žuči. Zato ova knjiga čitaoce ne samo da zasmejava, već se sa njima i zbližava, poistovećujući ih sa likovima kroz njihove (ne)zgode, čas ih bacajući na stranu dobrodušnog humora, čas na ironiju i sarkazam, sve do podrugljive parodije pa čak i iskarikirane i iskrivljene groteske.
Neki od najboljih redova ove zbirke ispisani su i ubačeni tek usput, kao poređenje sa pojmovima koji nas okružuju (cipele sa „više rupa nego što ih je u nenadjebivim hrvatskim zakonima”, autobus „pun putnika kao balkanski narodi mržnje”, od lifta „brže čak i hrvatsko pravosuđe”, strpljivi ljubavnik ne predaje „oružje”, samo ga privremeno zakopava – „balkanska posla, nikad se ne zna kad može zatrebati” itd.), dovodeći ih na prag aforizama i tvoreći opšte istine na duhovit i sažet način gađajući pravo u srž njegove poruke.
Satirična proza Denisa Giljevića šalje poruku da se velika ogledala nalaze samo u društvima okorelim manama a njihovim kritičkim podrugljivim ogledanjem razobličavaju se društveni nedostaci, ali i sebičluk, glupost i nepromišljenost pojedinca. Spoznajući ih i štiteći se od njih, mali čovek postaje veliki u svojim očima jer, ma koliko delovalo nerealno, negovanje pravih moralnih vrednosti, konstantna borba sa sopstvenim manama i pronalaženje najbolje verzije sebe početni su korak ka razbijanju zaparloženih nedostataka društva i razbistravanje zamućenog ogledala životarenja u svetu mediokriteta i diletanata.
Aha & aha. A sad, kopipejst citat (da ipak imate nešto za čitat’, a da ja ne moram pisat’):
“U četvrtak, 19. septembra 2024. godine u svečanoj sali Parohijskog doma u Lazarevcu održan je centralni program i dodjela nagrada VII međunarodnog festivala književnog stvaralaštva FELIS, u organizaciji Centra za obrazovanje, kulturu i izdavaštvo KOP.
Festival FELIS raspisao je natječaj za literarno stvaralaštvo koji se sastoji iz dva dijela:
Prvi dio natječaja raspisan je u 4 kategorije: DJECA STVARAOCI, MLADI STVARAOCI, POEZIJA I PROZA. Dobili smo 420 radova autora iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije. Uvažavajući prijedloge Festivala stručni žiri je odabrao najbolje radove u svakoj kategoriji.”
Sada opet nastupam ja jer imate dovoljno informacija. U kategoriji PROZA osvojio sam za p(ak)et priča… Sad ću opet samo copy&paste sa službenog fejsbukovačkog profila Festivala:
“KATEGORIJA PROZE
Treća nagrada – Branko Ječam iz Uba;
Druga nagrada – Denis Giljević iz Zagreba, Hrvatska;
Prva nagrada – Jelena Vukotić iz Valjeva.“
Vjerojatno pogađate da sam ovaj boldani… Ja. Tako da… Nagrada je možda mala, ali je sreća – velika.
Moj humoristični pričvajz s 2. nagradom Natječaja za kratku priču „Zlatko Tomičić“ u džepu objavljen je u Karlovačkom tjedniku
Broj 35, godina LXXI., 30. kolovoza 2024.
Stranica deseta. U neposrednoj blizini izložbe, skloništa i toplinskog izvješća. Da, da… Karlovački tjednik u koji se na malu stranicu ušuljao moj pričuljez možete s nogu posrkati ovdje ili u miru popiti na stranici Karlovački.hr
Baš na ovom i jedino na ovom mjestu možeš preuzeti “SVI MARŠ NA FEJS (1 godina badasstoće)”, urnu s posprdnim ostacima, mojim skromnim doprinosom besmislengleskoj kinjiževnosti u sezoni 2023/24. (od srpnja do srpnja). U literazvratnoj urni, u pedeefemernom formatu, zakopano je stotinjak reprezentativnih objava (priče, pričvarci, pjesmuljci & pjesmuljaže, aforizmolike točkice, prošireni statusi, skraćene predstave, crtice (i ravne i kose), sve redom koještarije i besmislastice).
Ova je urna bila treći, zamalo i konceptualni pokušaj (osim 2024. godine, pokušao sam još i 2016. i 2023.) da barem zagrebem površinu, iskopam plitki položaj među kandidatima za nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama, ali i treći će pokušaj ostati zapišan kao promašaj.
No jebeš sad previše priče ( i previše pjesme i previše predstava itd.). Poanta je da sam bio i ostao prezadovoljan badasstom ilustracijom ovogodišnje urne “SVI MARŠ NA FEJS” pa bi mi bilo žao da propadne skupa sa mnom jeftinim…
This Website is committed to ensuring digital accessibility for people with disabilitiesWe are continually improving the user experience for everyone, and applying the relevant accessibility standards.
