U Petrinju je ponovo stigao “Književni kompas Sisačko-moslavačke županije”, a s njim smo u Petrinju stigli i mi, D&D. Inače Kompas hvatamo u Sisku pa smo se u Petrinji na početku malo spetljali. Iz tog zapetljanog perioda, a bilo je pet do dvanaest – zapravo je bilo pet do devetnaest, ali radi dočaravanja punokrvne drame neka u povijesti ostane zapisano da je bilo pet do dvanaest – dakle, iz tog zapetljanog perioda u kojem stojimo na krivom mjestu u vrijeme koje samo što se ne pokaže onim pravim, datira ova poluplemenita predstava:
– Ljubi, jesmo li stigli na Književni kompas?
– Meni se čini da si ti kompas izgubio!
– Zašto me napadaš?
– Zato što od svega radiš cirkus!
– Majke mi, ljubi, ovog puta nisam ja!
– Dobro, dobro, al’ ajmo, zakasnit ćemo!
Drama je ipak izbjegnuta, pokucali smo na vrijeme na prava vrata i stigli na Književni kompas u dvanaest i pet… Zapravo, bilo je devetnaest i pet, ali zbog… Ma sve vam je jasno. Nisam do sad čitao na Kompasu, ali tog 19. srpnja me netko/nešto natjeralo (vidi fotku pa pogađaj tko/što!), a i prozvalo me pa sam
pročitao skeč-priču internacionalnog karaktera napisanu na besmislengleskom kojim vješto baratam još od malog jezika:
Kako i priliči jednom književniku bogatog opusa i skromnog talenta, nisam želio nikome oduzimati od usta pa sam se odlučio još samo na kratak udah i zaron u svoje nazovipjesništvo s pjesmuljkom
RAZLIKAKANJE O ŽIVOTU
Hvala ti, živote
(ili bože – opa, i nevjernik to reći može!)
što znaš razliku
između dobra i zala
pa je nesreća vazda velika,
a sreća uvijek mala.
Kakav je bio rezultat? Nema smisla da pogledate semafor, ali možete ovaj kratki filmek 🙂
Hvala svima, druženje je bilo za pet plus, a plus je bila i zakuska iza kulisa Književnog kompasa! 🙂 Bit ćemo na vašem pragu sve dok nam budete ostavljali otvorena vrata… Pa makar na satu stajalo dvanaest i deset (da se sad ne ponavljam, bilo bi u stvari…).