Ježeva šuškica – (i 15 godina kasnije) lektiri pljuskica

Misli iz dveidevetnaeste

Davno prije halabuke, davno prije svih njuza i njuzletera, davno prije kojekakvih apela, davno prije izbacivanja/neuvrštavanja, davno prije nastupa domaćih literaturbofolk zvijezda, tamo neke 2011. godine, savjesni je pisac Denis Giljević prepoznao zloćudne poruke Ježeve kućice te, kao svojevrsnu prosvjednu notu, obradio Ježevu kućicu, osuvremenio je odnosno preveo je na jezik daleko svojstveniji hrvatskoj zbilji (znači, uneozbiljio je fatalno!).

Čak je svojevremeno i Bajaga, odgovarajući na novinarsko pitanje, prokomentirao ovaj literaterorizam:

“Nikad čuo ni za obradu ni za Denisa Giljevića!”

Naravno, njegov je odgovor trebao biti preveden na jezik razumljiv žiteljima RH pa je u domaćim medijima Bajagin odgovor išao nekako ovako:

“Vidi šta ti je uradio od pesme, Branko… Okrenuo je, promenio je i nešto sasvim drugo snimio… Vidi šta ti je uradio od pesme on!”

Integralnu verziju Ježeve šuškice možete pročitati, evo, baš ovdje!

Ježeva šuškica

I. Slavni lovaš

Po burzi širom, uspjeha stazi,

Ježurka Ježić povazdan gazi.

Lovom se bavi, dobro mu ide,

trista milijuna – i koji pride.

I vuk, i medo, pa čak i ovca,

poznaju snagu njegova novca.

Jastreb ga štuje, vuk mu se klanja,

zmija ga šarka – po svu noć sanja.

Pred njim dan hoda, širi se strava,

on siromaha gazi k’o mrava.

Pred njim dan hoda, širi se strava,

radnik je njemu za mužnju krava.

II. Pismo sindika-lis(t)ice

Jednoga dana, vidjeli nismo,

Ježić je, kažu, dobio pismo.

Službeno pismo, pričao meca,

stiglo u torbi HP Expressa.

Adresa čitka, po pravilu struke:

“Za gazdu Ježa, njemu na ruke.”

U pismu piše: “Ježurka, tate,

radnici tvoji stvarno se pate.

Evo ti piše iz sindikata

tajnica moja s prvoga kata.

Dođi da vidiš Zakon o radu,

požuri samo, ne zivkaj Vladu.

Sa dnevnim redom i vel’kom frkom,

čekat ću na te, požuri, trkom!

Važno je, hrli, ozbiljna tema,

ako ne dođeš bit će problema.”

Jež se kiseli: – Na meeting, veli,

tu šale nema, hajd’ da se sprema.

Ježurka Ježić lukavo gleda,

dok smišlja način da lovu ne da.

– Ako će tamo doći do boja,

nek’ spremna bude obmana koja!

III. Kod lije

Sunčani krug se u zenit dig’o

kad je Ježurka do lije stig’o.

Pred sindikatom sasvim bez stida

Ježurka Ježić sve svece skida.

Podlo se smješka, biznismen pravi,

izlizanom frazom lisicu zdravi :

– Dobar dan, lijo, za ime Krista,

klanjam se tebi s milijuna trista.

Sindikat samo nek’ radi po svom,

lova nek’ ostane u džepu mom.

Opet se buni ta bagra tvoja,

kruha bi htjeli bez kapi znoja,

živjet’ ne žele u miru, sreći,

bez plaće jesu tek mjesec treći…

I još ti ovo na kraju kažem –

pustimo priču… daj da podmažem!

Otpoče meeting nezgodan, tajni,

I jež i lija od vlasti sjajni.

Točka za točkom samo se niže,

Ježurki često i tlak se diže :

– Ko nema za kruh, nek’ jede kolače!

– Za regres i veće plaće!

Niže se sastanak četverosatni,

zategnut odnos k’o bubanj ratni…

IV. Noć

Evo i noći, nad zemljom cijelom,

nadvi se suton s mrtvačkim velom.

Promakne samo fićfirić koji

dok neki moćnik utržak broji.

Utihnu grad, nestade raje,

profitera ratnih oči se sjaje,

skitnica svitac cigaretu pali,

s rupom u džepu, sudbinu žali,

a sova huknu na mrtvi grad:

– Diži se, noćna, počinje rad!

V. Rastanak

Ježić sve piše, pa graju diže :

– Dosta sam čuo, ne mogu više.

Grozno je bilo, nastrana šala,

lisice draga, e, baš ti hvala.

– Naši su zahtjevi pred tobom sad,

popusti malo, što si gad!? –

Tako ga lija za potpis vabi,

a jež se pjeni, što da se radi:

– Ne nadaj se potpisu mom,

Bolje je da me pogodi grom!

– Potpiši, kume, lija sve guče,

moli ga, zove, za ruku vuče,

al’ jež tvrdoglav osta pri svom:

– Draže je meni kad je po mom!

Škripeći gumom, jež vozi ljut,

kroz centar neon svijetli mu put.

Juri jež, gunđa, dok oči sjaju :

– Lovice moja, najljepši raju!

VI. Prosvjed

Ostade lija, misli se: – Vraga,

što mu je lova toliko draga

kad Ježić tako žudi za njom,

al’ bit će to, bogme, ipak po mom.

Još ću ja njime brisati pod,

što si umišlja, nisam ‘ko god!

Ta njuška, znadem, obiljem sja,

suočit ću njemu radnike ja.

VII. Vuk

Požuri lija, nečujna sjena,

“Za bolji život” parola je njena.

Dok hoda tako uz siroti puk,

pred njom na stazi stvori se vuk.

– Grrrr, kuda žuriš, jesi l’ pri novcu,

znaš da nas porez striže k’o ovcu?

– Idem na prosvjed – lija mu reče –

zato jer Ježić plaćati neće.

– Eh, plaća moja… – veli vuk sjetno.

– Najzad i od vas nešto konkretno!

Poći ću s tobom jer hoću znati,

zašto nam plaću ne želi dati!

Poći ću s tobom jer hoću znati,

zašto nam plaću ne želi dati!

VIII. Medo

Dok jure dalje brzo k’o strijela,

Srete ih medo, mrzitelj štela.

– Sumnjiva gužva – medo će stadu,

– možda ste pošli rušiti vladu?

– Ne, nego jako nas zabrinjava

zašto jež krši radnička prava.

– Ježurka, lopov! Dajte nam puške,

nek’ padnu takvi k’o gnjile kruške!

Pristojnu plaću treba dat’ svakom –

tumači medo ustav i zakon.

Poći ću s vama jer hoću znati

zašto nam pare ne želi dati!

Poći ću s vama jer hoću znati

zašto nam pare ne želi dati!

IX. Divlja svinja

Sve troje jure ko divlja rijeka,

odjednom pučka kuhinja neka.

Divlja se svinja u njojzi sklanja,

čeka u redu i obrok sanja.

– Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,

negdje je valjda ogromna frka!

Poskoči svinja uz mnogo graje,

a vuk joj na to odgovor daje :

– Tražimo pravdu, radnička klaso,

vučjeg sam roda, a travu sam pas’o!

– Pametno zboriš! Tako mu sala,

za Ježa radim kao budala!

Poći ću s vama jer hoću znati

zašto nam plaću ne želi dati!

Svi jure složno ka cilju svom,

kuda god prođu – prasak i lom!

X. Pred Ježevom tvrtkom

Pristigli ježa, glede: on stade

kraj neke bijesne poslovne zgrade.

A zgrada skupa, mramorna ruha,

sva okna na njoj od zlata suha…

Tu Ježić uđe, pliva u sreći

i zbraja dobit koju će steći.

Namjesti osmijeh, od pedlja duži,

poljubi svežanj, pa korak pruži…

Sav blažen, sretan, niže bez broja:

– Lovice draga, slobodo moja!

Bez tebe srećo ljudskoga roda,

vlasnik bio ne bih luksuznog broda.

Uvijek ću vjeran ostati tebi,

nizašto ja te mijenjao ne bi’.

U lovi plivam bez brige, straha,

i branit ću je do zadnjeg daha!

XI. Tri galamdžije

Medvjed i svinja, i s njima vuja,

grunuše gromko, prava oluja :

– Podlače ježu, pohlepni soju,

zar tako cijeniš tu lovu svoju!?

Rintamo za te skoro za džaba,

krov nam je truo, zaštita slaba!

Kukamo stalno, ti nemaš sluha,

živimo bijedno, nemamo kruha!

Tu dobit tvoju, hvališo mali,

podijeli s nama kojima fali! –

rekoše tako njih troje ljuti

dok mudra lija po strani šuti.

XII. Ježev odgovor

Diže se Ježić, oči mu sjaje,

gostima ružnim odgovor daje:

– Ma kakav bio, to je moj put,

radnik je meni protivnik ljut.

Prost je, a problem nije to moj,

ja sam slobodan i gazda svoj.

Bogat sam, kradem, bavim se lovom,

i fino živim pod zlatnim krovom.

To samo hulje, nosi ih vrag,

dođu se bunit’ meni na prag.

Zbog tog ne samo lude vas troje

luksuzne aute nemate svoje,

trošite, čujem, na kruh i mlijeko,

a tako nećete daleko!

To sluša lija, pa sudi zdravo:

– Sad vidim i ja, jež ima pravo!

Počasti oda ježevu liku,

a ono troje digoše viku:

– Jež nema pravo, plaća je mala,

prijetvorna lijo, mnogo ti hvala!

Jež nema pravo, na stranu šala,

a i ti lijo nisko si pala!

XIII. (Bes)kraj

Što dalje bješe, kakav je kraj,

pričat ću i to, potanko, znaj.

Radnika vuka, jadna mu jajca,

umlate brzo tri specijalca.

Marljivog medu, čekala cesta,

do same smrti bez radnog mjesta.

A vrijednu svinju, ako tko pita,

ubila zimus rata kredita.

Po gradu danas, kao mačka žuta,

Ježurka narod povazdan šuta.

Bešćutni lovaš i kanibal,

zgrće i množi svoj kapital.

Bešćutni lovaš i kanibal,

zgrće i čuva svoj kapital!


Podešavanje misli na dveidvajšestu

Vjerojatno nisam niti prvi niti zadnji koji je razmontirao Ježevu kućicu, ali siguran sam da sam jedan od rijetkih koji ju je iznova sastavio na pomalo zajedljiv, a istodobno vrlo zabavan i lepršav način. Leftardinstano, jasno. A kako bi drukčije, leftardebilčina malolijevoumna, presložila klasik nego leftardirano, reći će neki od vas.

“Ježeva šuškica” u monstruoznoj formi pričvjeska (pola priča, pola privjesak), Ridiculously Exclusive Special Edition 2026.

Ma bravo! Sjedi, pet! Mnogo si mi ti koji si to blebnuo pametan! Pa nego kako nego tako? Tvoja leftardiridika ore na stihohovhove, ore na stihohovhove, ore na stihove!

Moja nit vodilja uvijek je bila i ostat će leftardirana! Moja ideja o boljem svijetu uključuje dostojanstven život za sve umjesto razvratobornosti i raskalašnjikova rezerviranih samo za onu bešćutnu šačicu gramzivih psihopata i njihovih blijedih kopija s nižih grana. Što je u tome loše? Što je pogrešno u toj misli? Ja bolji život, iskreno, od srca, želim i svima onima koji bi me kao leftardinju zatukli nacionalnim stijegom, na njega me naboli, u usta mi nagurali grb s prvim bijelim poljem i onda me ispekli na najbližem vječnom plamenu kao prasence na ražnju. A ja samo želim da svaki, baš svaki čovjek na ovoj jadnoj izjebanoj kuglici koja se kotrlja amo-tamo po kurcu svemira živi dostojanstveno. To se može. Za to se ima. Ali ne daju govna što se rađaju u pelenama od zlata. I što više imaju, to više seru i sve manje daju. Nitko me nikad neće uvjeriti u suprotno – ta imam jebene oči! To ne znači da ne bi bilo bogatih, nemojte me krivo shvatiti. Budi bogat, tko te jebe! Jedi pare, puši pare, jaši pare, jebi svoje pare, ako to voliš. Samo nemoj biti odvratno bogati, ogavno pohlepni i bešćutni monstrum. Zvuči djetinjasto djetinje? E pa hvala kurcu-palcu koji kurcem ne mrda na nebesima što u meni još uvijek živi dijete. Jer kad ono umre, crknut ću i ja kao čovjek. Nemam neko mišljenje o sebi, ali ovo znam – bit će to ozbiljan udarac za čovječanstvo. Među osam milijardi praznoglavih sisavaca nije baš puno čovjekolikih ljudi ostalo.

A u kukurikurac, skrenuo ja s teme ravno u revolucionarnu kaljužu! Ispričavam se, nadam se da nikoga nisam izgubio putem. Dakle, ova verzija Ježeve kućice u laganom je pubertetu, još malo pa će je sustići i punoljetnost, a nažalost, i dalje je aktualna. Iako ne bi trebala biti. Ne bi trebala. Ne bi. Na sreću, pa barem to – ostala je i zabavna i lepršava.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)