Zašto o ljubavi pisati
paralelnim putovati nemirom
i zbog nje patiti
kad svemir nam je bliži
i možemo ga shvatiti?
Zašto o ljubavi guditi,
za nju ginuti na skliskom terenu,
a uvijek pogađati stativu…
Trubiti je bolje o Dinamu i Hajduku
Koji vječno živu.
Zašto ljubav hraniti
kreditirati je bezuvjetno
riječima čija će vrijednost sutra pasti
kad je o BDP-u ljepše pisati
koji znade čak i rasti.
Zašto se zbog ljubavi truditi,
zašto maštu iz sna buditi?
Bolje o životu poslije smrti pisati
koji vječan je, izvjestan i čeka nas…
Baš kao i onaj koji će nam suditi.
Zašto o ljubavi nadugačko i naširoko,
riječju, palamuditi,
raskrinkavati lažnu kao učena glava?
Zar nije mudrije o plavušama pisati
kad je svaka prava?
Zašto pisati o ljubavi
I bacati se u okove njene,
dati ruku slijepcu da je vodi
kad se o narodima pisati može
koji uživaju u slobodi?
Zašto joj riječima davati krila
i na svijet je donositi,
ta pjesnici nisu rode.
O raspravama na webu pisati treba
jer uvijek negdje vode.
Zašto riječi birati i u ljubav dirati,
svaka je trn
na koji stajemo bosi,
kad se o djetelini mekoj pisati može
koja još i sreću nosi.
I zašto, na koncu, o ljubavi pisati,
zašto o njoj uopće zboriti
kad bolje je o demonima pisati
protiv kojih se može i boriti.