To je bio taj dan, sretno sam oženjen i posebno pohvaljen!

Najnovija pohvalnica za dobro vladanje riječima napokon je stigla kući! Dobro, donio ju je poštar, sigurno nije bilo lako ni njemu ni njoj, tko zna što je sve prošla, dobila je i uši koje sam morao ispeglati, putovala je deset dana… Iz Slavonskog Broda. Nema veze, stigla je. Zadnji sam put bio tako razdragan, ne znam, valjda na svojoj svadbi… Ups, pa to je bilo, stani malo, nema ni dvadeset dana! E, da… Bit će da je to bio taj dan. A tog dana, 2. veljače 2024. godinice, trebalo je odlučiti – ili na Gornji grad na svadbu s dvadesetak pozvanih ili u Slavonski Brod na proglašenje pobjednika s desetak ponajboljih. I tako, neka vam Danijela potvrdi ako ne vjerujete meni, bračna je luka bila nekako bliže (srcu) od Broda. Sutradan mi je moj dragi imenjak, odličan pisac, veliki šaljivdžija i dragi drug (to vam je onaj drugi, onaj koji nije bračni!) Denis Vidović javio da sam tog 2. veljače 2024. godinice, baš kao i on, dobio papir koji ću pamtiti. I ja, što ću drugo, raspametio se, drugog drugog dobio sam i drugi papir! Em se pokrio vjenčanim listom, em se ovjenčao pohvalom! I gdje ćeš i kud ćeš bolje, priča se zove baš “To će biti taj dan”! Okej, priča nema blage veze s bilo kakvom vezom, ponajmanje s nekakvim bračnim vezama, ali koga bole kukurijek i visibaba! To ionako znaju samo ja koji sam ju smotao i oni rijetki koji su imali tu nesreću i popušili priču.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)