Najkraća priča koju sam ikada napisao kao Denis Giljević, najtuplja sjekira u medu hrvatske književnosti, je priča mog života i zove se, gle čuda, “Priča mog života”. Autobiografska priča s elementima biografijaska pisana je u formi abba, pomalo neobičajenoj za prozno djelo. Iza abba forme krije se pokušaj autora da napravi kontrast između forme (aludirajući na superuspješnu švedsku glazbenu skupinu) i sadržaja djela (koje govori o super promašenoj hrvatskoj staničnoj nakupini). Sistemskom kritičkom analizom ovog djela književni su eksperti uočili potpuni izostanak glagola, a protumačili su ga kao bezizražajno sredstvo autora za opisivanje glavnog lika kao nikogovića koji u cijelom svom životu nije napravio ništa.
Evo priče:
Priča mog života
Pravi čovjek. Krivo mjesto. Krivo vrijeme. Prava šteta.
KRAJ
A sad ono važnije – nagradljača! Tko odgovori na pitanje
Što je bilo prije – kokoš ili jaje?
i ja ga 15. lipnja baš izvučem iz crvenog šešira, na poklon dobiva prvu, jedinu i jedinstvenu, na vješalicama još neviđenu, nikad nošenu i nikad opranu majicu koja tematizira tisućljetnu borbu između koke i jajeta za primat!
Majica je to koja se okreće kako puše vjetar vaše duše! Majica koja na vječno pitanje jednostavan odgovor daje – sve što je vječno, kratko traje! Danas kokoš, već sutra jaje! Pokaži da si zreo za vrhunce hrvatske politike, mijenjaj mišljenje, stav i poruku ove majice od danas do sutra!
Vaše odgovore šaljite na adresu denis@giljotina.com, a dobitnika ili dobitnicu, ponavljam onima koji nisu slušali, izvući ću 15. lipnja 2019.!
Sretno!
