Godinama, (iz)lagao sam se još i uz ovaj nakot:
2007. godine rođeno je klupko priča “Prodane dušice”, jedino samostalno zakonito čeljade Giljevićeve literaraturističke naslade (a može i naklade!)
2015. godine, kao s Čmarsa, na pamet Denisu Giljeviću pada kulturobno-izbezumjetnički koncept “Zvižduk s Fejsbukovca”, čudnovati konglomerat priča, aforizama, foromontaža i šatatijaznamčegasvene, sve u svemu i ništa u ničemu, sve same fejzbučne literatolomije bez pramca i krme!
2018. godine svoj prvi oblik dobiva zbirka priča “Mali Mak i ja? To!”, možda i najslađi pričvajz ikad uzgojen u Giljevićevoj krekreativnoj močvari. Doživjela nekoliko preobrazbi. Nikad nije ugledala mehaničke sklopove tiskarskog stroja.
2021. godine Denis Giljević iscijedio je “Srok od banane”, zbirku pjesmuljaka odnosno pregled svoje besramne rimoslavne prošlosti.
Doživjela nekoliko preobražaja. Nikad nije ugledala mehaničke sklopove tiskarskog stroja.
2021. godine zabilježeno je pojavljivanje “Iskr(ivlj)ene pričeljadi”, pričvarnice u kojoj se okupljaju istinite priče cijepljene prvom, drugom i trećom dozom fantazije.
Doživjela nekoliko preobražaja. Nikad nije ugledala mehaničke sklopove tiskarskog stroja, ali postoji nada da će se to promijeniti u listopadu 2024.
2020. godine na drum izbija “Švorcvaldski siromaharadža”, zbirka priča čije stranice autor izrabljuje kako bi lutao kapitaliteraturnim stranputicama.
Preživjela nekoliko preobražaja i neestetskih operacija na formi i sadržaju. Nikad nije pala pod kotačiće tiskarskog stroja.
2017. godine Denis Giljević iz zadnje klupe u prljavu igru ubacuje Pričvjeske, pričuljke na komad(u lančića s prstenom), univerzalne spojeve nepotrebnog i beskorisnog, priče i najčešće kineske igračkice (na kraju lanca).
2017. godine temelje zdravog razuma Denisa Giljevića zatresao je “Jajamajčanski zekonik”, književna tvorevina nenormalnog oblika, pomalo svetogrdni nakot dogodovština jednog zeke i jednog jajeta.
Nikad zbirka nije ugledala mehaničke sklopove moćnog tiskarskog stroja.
2020. crijevni paraziti u mozgu autora osmislili su i istisnuli u stvaran svijet “(Kao) drek na šibici”, sirotište priča u kojem su zbrinuti samo pričuljci majušne porođajne mase (manje od soma i osamsto znakića). Knjižica veličine kutije dugih šibica u pravilu se u urbanim sredinama pojavljuje u ugodnom društvu majice kratkih rukava.
Nikad zbirka nije pala pod kotačiće tiskarskog stroja.
2022. godine tintara autora nekontrolirano se puni idejom o ujedinjenju svih literarno-estradnih ludorija u jednu, apsolutnu, konačnu, kapitalnu ludost – zbirku svega i koječega natočenu na malo deblji prutić sa sposobnošću pamćenja spisdarija i drugih fARTističkih kerefeka. Iako zamišljena kao standardna knjiga, znači, mrtvo slovo na papiru, misao se materijalizirala kao plišana mačka o čiji je rep okačeno kompletno stvaralaštvo Denisa Giljevića.
Doživjela nekoliko preobrazbi. Nikad zbirka nije ugledala mehaničke sklopove tiskarskog stroja.