21. svibnja 2022. skupili smo se kako bi izgradili SVE, ALI NIŠTA. I uspjeli smo u tome. Priča ima svoj početak i svoj kraj. A i neki sadržaj. Sistematski je pregledano svaštaralaštvo te je dijagnosticirana bolest širih razmjera. Snovi su ispraćeni na posljednji počinak i sada mogu do mile volje raditi što me volja.
A stigli smo i malo rođendangubiti.
Hvala veličine svemira
knjižari Bookara na pozivu i gostoprimstvu.
Sat sam se vremena osjećao … Poput pisca.
Neću to nikada zaboraviti.
Hvala uz gromoglasni vrisak
ide i za Termotisak bez kojeg
ne bi bilo toliko ljubavi u mojim majicama.
A ljubav čini razliku.
Hvala pivoresknom Dvorištu
za mjesto pod suncem (dok se s oblacima igralo)
i tendom (kad se iz neba izlilo).
Hvala
svima koji su mi pomogli da
SVE, ALI NIŠTA
ispadne nešto.
Hvala
svima koji ste podržali
SVE, ALI NIŠTA
klikom, lajkom, osmijehom, pogledom, porukom, dobrim namjerama, iskrenim isprikama…
Hvala od srca (koje je danas veće i kuca snažnije)
i svima vama koji ste došli,
za taj zagrljaj, za taj doživljaj
koji me miluje, umiruje i dirne
čim sklopim oči.
A hvala
i svima vama koji ste ignorirali.
Oči ste mi otvorili.
Znači, hvala svima!