Kuna je mrtva, živio euro! Smrt novčanici, slava kovanici! Znao sam ja da će mi euro donijeti blagostanje, a ovi nevjerni Tome što žive u Papagajnicama i ponavljaju “tek ćemo vidjeti” od početka mi idu na neuro! Naime, ne mogu se prisjetiti kad sam posljednji put na tlu ugledao tvrdokornu kunu ili barem njen djelić… Manje ili više-manje, kovanu si kunu (ili njen djelić, onu smišnu i lipu lipu), na podu mogao pronaći samo na papiru… Ili u snu. Zaboravljenu u ladici. Novčanice su vodile glavnu riječ i rijetko ispadale iz džepa. Ako bi i ispale, odnio bi ih neki (jebi)vjetar! E pa tom teroru i strahovladi nacionalne valute došao je kraj! Nije prošlo niti pet punih dana od uvođenja eura i povratka kovanica u igru, a ja već pronašao prvi cemt! Ne moram više biti kovač svoje sreće – kuju drugi, ja samo ubirem i poslije pjevam!
Drhtave ruke, šuplji džepovi, rasparani novčanici… I sila teža! A svatko mora na plac, svatko mora pred kiosk… Nitko sretniji od mene!
Uglavnom, (o)nanoekonomski trućnjaci u koje spadam i ja procjenjuju kako je na ovaj način moguće, uz minimalno ulaganje u zdravlje kraćim ili duljim šetnjama, ostvariti prihode i do 10 eura na godišnjoj razini! U prvih pet mjeseci penzijevanja, kruh će mi biti besplatan! Pa ti vidi!
Hej, novčići, novčići, zvone cijelu noooć…